Britanski portal hvali Vučića: Prikazuju ga kao Putinovu pudlicu, no stvarnost je drukčija

Nekoliko tjedana kasnije, događaji se odvijaju uglavnom onako kako je predvidio. Vučićeva „vidovitost“ manje je stvar mistike, a više metode, piše novinar britanskog Telegrapha Kapil Komireddi. Kao strastveni šahist, strpljivo i gotovo opsesivno proučava politiku, stalno tražeći obrasce. Posjeduje, kako jedan balkanski političar iz susjedstva primjećuje s dozom zavisti, „nevjerojatnu sposobnost obrade informacija i uočavanja trendova“ prije nego što se pojave, prenosi Danas.rs.

Kako su se prosvjedi širili – i prerastali u nasilje – Vučić tvrdi da je vlada dobila vjerodostojne obavještajne podatke o stranom miješanju. I tada je tvrdio da među prosvjednicima ima iskreno idealističnih ljudi, ali da se njihov broj povećavao, dok su njihove zahtjeve preuzimali i zasjenjivali ljudi obučeni da destabiliziraju državu izazivanjem kaosa diljem zemlje. U jednom trenutku, tvrdi Vučić, pobuna je prestala biti spontana i počela se održavati novcem iz inozemstva.

"I dalje najpopularniji političar u Srbiji"

Ako je cilj bio politički srušiti Vučića, to zasad nije uspjelo. Više od godinu dana nakon početka prosvjeda, on je i dalje najpopularniji političar u Srbiji. Prema privatnoj Ipsosovoj anketi iz siječnja, do koje sam došao, da su tada održani izbori, Vučić bi osvojio lavovski udio glasova.

Ta izdržljivost djelomično je rezultat desetljeća agresivne ekonomske obnove. Kada je Vučić 2014. preuzeo dužnost, Srbija je bila fiskalno iscrpljena zemlja s nezaposlenošću od 21,3 posto; danas je ona oko 9 posto. U istom razdoblju BDP je znatno porastao – s oko 45 milijardi dolara na više od 80 milijardi u 2024. – i na putu je da u ovom desetljeću premaši 100 milijardi dolara.

Rast nije samo industrijski nego i tehnološki. Srbija je postala regionalno tehnološko središte: ICT sektor sada čini oko 10 posto BDP-a, a izvoz softvera približio se rekordnih 4,5 milijardi dolara u 2025. godini. U listopadu 2024. S&P Global dodijelio je Srbiji prvi investicijski kreditni rejting – povijesnu prekretnicu koja je signalizirala stabilnost globalnim tržištima.

Birači, osobito izvan velikih gradova, nisu ravnodušni prema opipljivim dobicima: stotinama kilometara novih autocesta i milijardama stranih ulaganja koja su preoblikovala infrastrukturu i izgled zemlje. Za društvo koje još pamti ekonomsku oskudicu, političku nestabilnost i rat, ti su rezultati itekako važni.

Sukob na Bliskom istoku dodatno je stavio ta postignuća u prvi plan. Na konferenciji za medije u petak Vučić je stao pred ploču i uvjeravao građane. Navodeći zalihe nafte i plina – dovoljne za preživljavanje tjednima u slučaju poremećaja – poručio im je da nema razloga za paniku. „Kad nema krize, mi se pripremamo za krizu“, rekao je.

Primijetiti da prosvjednici nisu homogeno liberalno-demokratski, već ideološki raznoliki, ne znači umanjivati nepravde koje su izazvale podjele. Među prosvjednicima u Beogradu ima ekstremnih nacionalista, zagovornika Velike Srbije i poštovatelja Radovana Karadžića. Spomenite Kosovo i čak će i najprogresivniji aktivisti koristiti retoriku zbog koje Vučić u usporedbi djeluje kao umjerenjak.

No zašto bi ultranacionalisti željeli srušiti Vučića – čovjeka kojeg zapadni mediji često prikazuju kao oličenje upravo takvog nacionalizma? Odgovor razbija pojednostavljene slike o njemu i Srbiji.

Vučić je političku karijeru započeo na krajnjoj desnici tijekom raspada Jugoslavije. Kao ministar informiranja u vladi Slobodana Miloševića bio je odgovoran za jedne od najrestriktivnijih medijskih zakona u Europi. No 2008. raskinuo je s tom prošlošću i sudjelovao u osnivanju centrističke stranke posvećene europskom putu Srbije.

Je li ta promjena bila pragmatična ili ideološka – ostaje otvoreno pitanje.

Kada je 2014. postao premijer, Europa ga je dočekala kao reformatora. Kod kuće su ga bivši saveznici optuživali za izdaju, osobito nakon što je Srebrenicu nazvao „monstruoznim“ zločinom. Država koju je naslijedio bila je obilježena vanjskim utjecajima, s Rusijom kao najutjecajnijim akterom u Beogradu.

Predsjednik kojeg se na Zapadu često naziva Putinovim "pudlicom" zapravo vodi borbu za emancipaciju ključnih institucija Srbije od utjecaja Kremlja. Njegov izazov je balansirati između tradicionalne naklonosti prema Rusiji i težnje prema europskim integracijama.

Iako Srbija nije uvela sankcije Rusiji, manje je poznato da je značajan dio naoružanja koje je Ukrajina primila potjecao upravo iz Srbije. Među Vučićevim kritičarima je i ruski ideolog Aleksandar Dugin. Teško je to uskladiti s tezom o poslušnom savezniku Moskve.

Ono što Europu zapravo iritira nije toliko njegova navodna proruska orijentacija, koliko njegova sposobnost vođenja višesmjerne politike – između Zapada, Rusije i Kine – uz naglasak na nacionalne interese Srbije.

Srbija danas privlači čak 96 posto kineskih investicija u regiji Zapadnog Balkana, dok istodobno razvija odnose s Indijom. Vučić je, primjerice, tijekom posjeta Indiji ostavio snažan dojam na premijera Narendru Modija.

Ta dvostrukost najbolje se vidi u jednome tjednu: s jedne strane upozorava na sigurnosne prijetnje iz regije, a s druge predlaže s albanskim premijerom Edijem Ramom ubrzano pristupanje EU-u.

"Zemlja u procesu"

U zapadnoj percepciji Srbija se često prikazuje kao zemlja nacionalizma i autoritarnosti. No stvarnost je složenija. Mediji u Srbiji uživaju određeni stupanj slobode, ali su istodobno duboko podijeljeni i često služe kao političko oružje.

Ni povijest Srbije ne može se svesti na jednostavne narative: Srbi su igrali ključnu ulogu u partizanskom otporu nacizmu, a 1941. su se pobunili protiv pristupanja Trojnom paktu uz poruku: „Bolje grob nego rob“.

To ne znači idealizirati Vučića niti zanemariti probleme Srbije – korupciju, institucionalnu slabost i društvene podjele. On je prije svega vješt politički operater, a ne moralni uzor.

No s obzirom na izazove s kojima se suočio i rezultate koje je postigao – stabilnost, rast i zaposlenost – Srbija pod njegovim vodstvom nije ni karikatura zla ni potpuni neuspjeh.

To je zemlja u procesu – nesavršena i podijeljena, ali ipak napreduje.

Vučić je majstor procjene političkih poteza, no ostaje pitanje može li upravljati i konačnim ishodom. Najavio je mogućnost prijevremenih izbora prije kraja godine, što bi moglo biti ili potvrda njegove političke snage – ili najveći rizik njegove karijere.

Lokalni izbori krajem mjeseca bit će važan test raspoloženja birača. Ishod će gotovo sigurno odrediti njegove sljedeće poteze. Nakon cijelog života provedenog u procjenjivanju tuđih poteza, pravo pitanje ostaje: može li doista upravljati sudbinom vlastite zemlje.